Bjelovarski rukometaši i dvorana prvaka
Prije više od 50 godina, točnije 7. rujna 1973. godine, predsjednik sabora Socijalističke Republike Hrvatske, Jakov Blažević, stigao je u Bjelovar kako bi otvorio najnoviju osnovnu školu u sjevernom dijelu grada. Škola koja danas nosi naziv IV. osnovna škola Bjelovar, tada je u sjećanje na boravak Josipa Broza Tita u bjelovarskom kraju, nosila naziv Maršal Tito. Školu je projektirao arhitekt Miljenko Smoljanović, a iste godine čim je otvorena počela je gradnja i sportske dvorane koja je uskoro postala kultno mjesto za sportske aktivnosti, ali i kulturni i drugi sadržaj u gradu.
Dvorana je do 2018. godine bila poznata jednostavno pod imenom Školsko–sportska dvorana, a onda je na inicijativu bjelovarskog gradonačelnika Darija Hrebaka, preimenovana u Dvoranu europskih prvaka. To je ime podsjetnik na ponosni događaj iz 1972. godine kad je bjelovarski rukometni klub postao prvak Europe pobijedivši u finalu u Dortmundu momčad Gummersbacha s rezultatom 19:14.
Bila je to kultna utakmica o kojoj se priča i danas. U njoj je RK Bjelovar tada poznat kao RK Partizan, vodio legendarni trener Željko Seleš, a velikom sportskom novinaru Boži Sušecu bila je to prva finalna internacionalna rukometna utakmica koju je pratio i prenosio. Iako mu je to definitivno bio najveći uspjeh, RK Bjelovar koji je osnovan 1955. godine, zabilježio je niz uspjeha i prije i poslije te čuvene utakmice u Dortmundu. Klub je bio prvak Jugoslavije devet puta, po šest puta bio je na drugom i trećem mjestu. Bio je prvak Hrvatske u republičkoj ligi 1991. godine i osvajač Kupa Jugoslavije 1960., 1968. i 1976. godine.